Dubrovčanin Josip Ruđer Bošković (1711.-1787.), hrvatski je matematičar, fizičar, zvjezdoznanac, filozof, diplomat i pjesnik. Najveći dio svog života proveo je u Italiji odakle je kretao na brojna putovanja diljem Europe. Član onodobnih najuglednijih znanstvenih udruga, rado viđen na kraljevskim dvorovima, Bošković u spjevu De Solis ac Lunae defectibvs libri , kao i francuskome prijevodu toga djela, s ponosom govori o svojem “slatkom i jedinome zavičaju Dubrovniku”. Boškovićevo je djelo postalo dijelom svjetske znanstvene baštine, a doprinos i utjecaj na razvoj znanosti osigurali su mu mjesto među velikanima znanosti. 


Ilustracija: Razglednica iz fonda Grafičke zbirke NSK

Djetinjstvo i školovanje u Dubrovniku 


Rano je djetinjstvo Bošković proveo u krugu obitelji, oca Nikole (o. 1641.-1721.) i majke Pavle (1674.-1776.) te osmero braće i sestara. Ruđer Bošković pohađao je u Dubrovniku isusovački zavod, Collegium Rhacusinum (Collegium Ragusinum), koji je obnovljen poslije velikoga potresa 1667. godine. Njegov stariji brat Bartol, rimski student, 16. rujna godine 1725. na povratku s dopusta, što ga je proveo u Dubrovniku, odvodi sa sobom u Rim, kako bi ondje nastavio školovanje u isusovačkom učilištu, Collegium Romanum. 


Ruđer će se vratiti rodnom gradu 18. srpnja godine 1747. i ostati do 13. listopada. To je bio njegov zadnji posjet Dubrovniku. Ilustracija: Opći fond NSK

Školovanje i rad u Rimu 


Po odlasku iz Dubrovnika, 16. rujna 1725. godine, Bošković pohađa Collegium Romanum (danas Pontificia Univeristà Gregoriana, Roma), visoku školu koju je u Rimu 1551. godine dao izgraditi Ignacio de Loyola, utemeljitelj isusovačkog reda. Bošković je studirao retoriku, filozofiju, logiku, Aristotelovu fiziku, matematiku i astronomiju. Godine 1738. pristupio je završnom stupnju studija, teologiji. Boškovićev život u Rimu obilježilo je studiranje i podučavanje matematike te početak znanstveno-istraživačkog rada i pisanja prvih znanstvenih radova. 


Godine 1742., Bošković je na zahtjev pape Benedikta XIV., izradito planove za popravak apsida i kupola Crkve svetog Petra. Zadnji put je boravio u Rimu godine 1785. Ilustracija: Grafička zbirka NSK

Astronomska promatranja : prolazak Merkura ispred Sunca 




S grofom Francescom Garampijem, astronomom, Bošković je promatrao prolazak Merkura ispred Sunca 11. studenog 1736. godine. Tom je prilikom upoznao astronomske instrumente i metodologiju njihova rada. 


Bošković je spomenutu astronomsku pojavu opisao u djelu De Mercurii novissimo infra solem transitu (1737.).  Ilustracija predstavlja dio poštanske marke posvećene Ruđeru Boškoviću iz godine 1943.

Početak objavljivanja znanstvenih radova 


Godine 1736., u dobi od dvadeset pet godina, objavio je Bošković u Rimu svoj prvi znanstveni rad De Maculis Solaribus exercitatio astronomica habita in Collegio Romano Societatis Jesu a PP. ejusdem Societatis. (Typographia Komarek, Romae 1736, pp. 10, 4°). 


Sljedeće su mu godine tiskana dva djela: Trigonometria sphaericae constructio i De Mercurii novissimo infra Solem Transitu… Boškovićeve brojne znanstvene rasprave obuhvaćaju temeljna prirodoznanstvena i prirodnofilozofska promišljanja, teoriju prirodne filozofije, astronomska pitanja i radove o praktičnoj astronomiji, probleme teorijske astronomije, razmatranja o višoj geodeziji i zemljinu obliku, priloge iz optike, radobe iz područja graditeljstva te arheološka istraživanja. Pisao je na nekoliko jezika: latinskome, francuskome i talijanskome, a pisma upućena obitelji u Dubrovniku na hrvatskome. 


Sva njegova djela odlikuju se visokim jezično-stilskim umijećem, a najpoznatija su: Elementa matheseos universae, De aestu maris, Opera pertinentia ad opticam et astronomiam, De litteraria expeditione per pontificiam ditione ad dimentiendos meridiani gradus et corrigendam mappam geographicam, iussu et auspiciis Benedicti XVI, Theoria philosophiae naturalis redacta ad unicam legem virium in natura existentium, itd. U Zbirci rukopisa i starih knjiga Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pohranjena je sedamdeset jedna jedinica tiskanih djela (prvotisci i kasnija izdanja, suatorska djela te prijevodi). Boškovićeva su djela u Nacionalnu i sveučilišnu knjižnicu prispjela na različite načine, uglavnom darom Hrvatske vlade, a u novije je vrijeme dio građe Knjižnica nabavila otkupom od domaćih i inozemnih antikvara te iz obiteljskih ostavština. Fotografija: Odjel zaštite i pohrane NSK

Konstrukcija instrumenata 


Prof. dr. sc. Ivica Martinović, vrsni poznavatelj života i djela Ruđera Boškovića, ukazuje na Boškovićev rad u konstrukciji instrumenata kojim se potvrdio u europskim razmjerima. Bošković je konstruirao i primijenio niz novih instrumenata (kružni mikrometar, geodetski stalci, prvi vitrometar, ura njihalica, konačni vitrometar, megametar), za neke je predložio nove načine verifikacije (kvadrant), a za neke je napisao vrsne teorijske članke (uređaj za crtanje Kartezijevih ovala, objektivni mikrometar). 


Godine 1766., Bošković je predložio pokus kojim bi se ustanovila narav svjetlosti i u tu svrhu zamislio novu vrstu dalekozora s cijevi koja bi bila ispunjena vodom. Njegovi su članci iz praktične optike, astronomije i geodezije, usredotočeni na izume novih ili poboljšanja poznatih instrumenata, objavljeni u Rimu, Bologni, Beču, Parizu, Londonu i Veneciji. 


(Citirano iz: Martinović, Ivica. Ruđer Bošković : polihistor 18. stoljeća “Znanost u Hrvata”, lipanj – listopad 1996., MGC, Klovićevi dvori, Jezuitski trg 4, Zagreb). Ilustracija: Zbirka rukopisa i starih knjiga NSK 

Ređenje i proslava mlade mise 




Bošković je 4. studenoga 1740. godine služio svoju mladu misu u rimskoj crkvi sv. Ignacija, a u kolovozu godine 1744. položio je svečane zavjete. Ukinućem Isusovačkog reda godine 1773., Bošković će nastaviti svoj život kao svećenik.  


Izvor fotografije: Wikipedia, Lalupa

Boškovićev kartografsko-geodetski rad 


Uz Boškovićev znanstveni doprinos na području fizike, matematike, astronomije i drugih znanosti, značajan je i doprinos u geodeziji i kartografiji. Svoj kartografsko-geodetski rad i istraživanje, Bošković je započeo u razdoblju od 1750. do 1752. Tada je po nalogu pape Benedikta XIV. bio zadužen da uzduž meridijana Rim – Rimini u Papinskoj Državi obavi astronomsko i geografsko putovanje te geodetsko mjerenje. Boškovićev suradnik u tom istraživanju bio je isusovac, matematičar, astronom i kartograf Christophe Maire. 


Rezultati toga istraživanja objavljeni su 1755. u znanstvenom izvješću pod naslovom De litteraria expeditione per Pontificiam ditionem (O znanstvenom istraživanju po Papinskoj Državi). Priložena tom izvješću, na tri lista otisnuta je karta u bakrorezu pod naslovom Nuova carta geografica dello Stato Ecclesiastico (Nova geografska karta Crkvene Države). To je bila karta Papinske Države, koju je prema zajedničkim podacima Ruđera Josipa Boškovića i talijanskog kartografa i nakladnika Paola Santinija izradio Christopher Maire. Godine 1770. rezultati navedene geodetske izmjere objavljeni su i u francuskom prijevodu pod naslovom Voyage astronomique et geographique, dans l’État de l’Église (Astronomsko i geografsko putovanje Crkvenom Državom) u kojem je objavljena karta pod naslovom Carte de l’État de l’Église (Karta Crkvene Države). U Zbirci zemljopisnih karata i atlasa Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu čuva se Boškovićeva karta Crkvene Države. 


Karta predstavlja jedini primjerak poznatih kartografskih djela Ruđera Boškovića, koji se čuva u knjižnicama u Hrvatskoj. 


Izvor: Miletić-Drder, Mira. “Nouvelle carte de l’État de l’Église” Ruđera Boškovića i Paola Santinija u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu. // Kartografija i geoinformacije, 10, 16(2011.)  


Karta Papinske države dostupna je u Digitalnoj zbirci zemljopisnih karata i atlasa NSK.

De Solis ac Lunae defectibus = Pomrčina Sunca i Mjeseca 


Boškovićeva zaokupljenost astromijom ogleda se u brojnim djelima posvećenim nebeskim tijelima. U djelu Rasprava o plimi i oseci mora (1747.) Bošković je opisao postupke proračunavanja određivanja najviše razine plime koja nastaje zbog gravitacijskih sila koje djeluju između Zemlje, Mjeseca i Sunca pri njihovom kretanju kroz svemir. Djelo o mjesečevoj atmosferi (De lunae atmosphaera Dissertatio  …) objavljeno je 1753. godine. Spjev o pomrčini Sunca i Mjeseca (De Solis ac Lunae defectibus) objavljen je u Londonu godine 1760., drugo izdanje u Veneciji 1761., treće u Grazu 1765., četvrto u Rimu 1767., peto s francuskim prijevodom u Parizu 1779.  Bošković je u stihovima iznio znanstvene rezultate svog rada, a znanstveno-stručni način izlaganja pojavljuje se u petom pjevanju londonskog izdanja. Šesto izdanje objavljeno je u Zagrebu godine 2007. u nakladi HAZU. Izvor: Hanžek, Branko. Rogerii Iosephi Boscovichii, De Solis ac Lunae defectibus / Ruđer Josip Bošković, Pomrčine Sunca i Mjeseca, edicija: Hrvatski latinisti, knjiga 10, urednik: akademik Vojmir Vinja (†), Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb, 2007., 629 str. 


Jedan od kratera na Mjesecu nosi Boškovićevo ime.  


Autor fotografije: Luc Viatour (www.Lucnix.be).

Boškovićev boravak u Beču 


Bošković  je godinu 1757. i tri mjeseca godine 1758. proveo u Beču u Jezuitskoj kući. Godine 1758. u Beču je tiskano prvo izdanje njegova najvažnijega djela Philosophiae naturalist theoria. U povodu 250. obljetnice prvog izdanja te knjige, u glavnome je gradu Austrije u listopadu godine 2008. održan Međunarodni simpozij Ruđer Bošković (Boscovich) i njegov model materije. 


U Beču je, na poziv Marije Terezije, Bošković surađivao i s arhitektom N. Pacassijem na ispitivanju stabilnosti kupole Carske knjižnice (Prunksaal) odnosno današnje Nacionalne knjižnice Austrije (Österreichische Nationalbibliothek).

Putovanja Europom

Dubrovnik je bio početna točka na životnom putu ovog velikog znanstvenika. Bošković je putovao diljem Europe – krajem 1758. godine krenuo je s markizom Romagnolijem na put po Italiji i Francuskoj, zatim nastavlja sam u Belgiju i Englesku, potom u Nizozemsku, onda u Carigrad, odakle se preko Bugarske, Moldavije, Poljske, Njemačke i Austrije vraća godine 1763. u Italiju, prvo u Mletke, a potom u Rim.

U listopadu 1773. Bošković odlazi u Pariz, gdje već 9. prosinca prima francusko državljanstvo.

Krajem rujan 1782. dolazi u Pesciu, a početkom travnja sljedeće godine odlazi u Ripoli pokraj Firenze, potom u svibnju stiže u Bassano.

Na putovanje u Carigrad Bošković je krenuo po preporuci Kraljevskog društva (Royal Society) u Londonu kako bi ondje, 5. lipnja 1761. promatrao prolazak Venere ispred Sunca. 24. svibnja godine 1762. krenuo je iz Carigrada u Poljsku što je i opisao u svojem dnevniku na talijanskome jeziku Giornale di un viaggio da Constantinopoli in Polonia.

Tijekom svojih studijskih boravaka u Beču, Londonu, Milanu, Parizu, Rimu i Varšavi, Bošković je zastupao Dubrovnik u važnim diplomatskim poslovima o čemu svjedoče dopisi što se čuvaju u Dubrovačkom arhivu.

Literatura o Ruđeru Boškoviću u diplomaciji:
Špoljarić, Stjepan. Ruđer Bošković : u službi diplomacije Dubrovačke Republike = in the Diplomatic Service of Dubrovnic Republic. Zagreb : Ministarstvo vanjskih poslova i europskih integracija Republike Hrvatske, 2011.

Bošković nije uspio otputovati u slijev Amazone (1750.) radi razgraničenja portugalskog i španjolskog kraljevstva te u Kaliforniju kako bi tamo 3. srpnja 1769. promatrao prolaz Venere ispred Sunca. Prema: Martinović, I. Ruđer Bošković ponovo u rodnom Dubrovniku, str. 28.

Boravak u Londonu 


Bošković dolazi u London 17. svibnja 1760.  Pri kraju njegovog polugodišnjeg boravka u Londonu objavljeno je prvo izdanje njegova djela De Solis ac Lunae Defectibus (O pomrčini Sunca i Mjeseca) koje je Bošković posvetio Kraljevskom društvu (Royal Society), najuglednijoj znanstvenoj ustanovi u Ujedinjenom Kraljevstvu. 


Bošković je postao članom Kraljevskoga društva 15. siječnja 1761. godine. U povodu 300. obljetnice Boškovićeva rođenja, u Kraljevskom društvu održana je izložba Roger Boscovich and the Royal Society  (London, 24. 11. 2011. do 15. 2. 2012.). 


Autor izložbe, prof. dr. sc. Ivica Martinović, održao je 19. siječnja 2012. u Kraljevskom društvu i predavanje  Roger Boscovich, the eighteenth-century polymath. Prof. dr. sc. Martinović autor je i knjige o Boškoviću i Kraljevskom društvu.

Putovanje u Carigrad 


Po preporuci Kraljevskoga društva u Londonu Bošković se uputio u Carigrad kako bi 5. lipnja 1761. ondje promatrao prolazak Venere ispred Sunca. Venerin prolazak nije uspio vidjeti, jer je iz Venecije isplovio tek u rujnu zajedno s novim mletačkim veleposlanikom u Carigradu. Bošković je pozvan i na putovanje u Kaliforniju kako bi 3. srpnja 1769. promatrao prolazak Venere ispred Sunca. Nije bio u mogućnosti krenuti na putovanje u Ameriku te je tako propustio i drugi tranzit Venere. 


Fotografiju prolaska Venere ispred Sunca Anđelka Glivara (Portal Croastro) iz 2003. godine objavljujemo uz dopuštenje autora.

Theoria philosophiae naturalis …


Autor: Bošković, Josip Ruđer Naslov: Theoria philosophiae naturalis redacta ad unicam legem virium in natura existentium, auctore p. Rogerio Josepho Boscovich … nunc ab ipso perpolita, et aucta, … Impresum: Venetiis : Ex Typographia Remondiniana 
Datum: 1763. 
Format: XL + 311 + /8/ pag., cum tab. ; 8o. ; jpeg 
Jezik: lat Vrsta: tekst 
Izvor: Zbirka rukopisa i starih knjiga NSK Prava: Javno dobro
ID: NSK Zagreb RIIF-8o-917 


Pristup: Digitalna zbirka djela Ruđera Boškovića

Katedre za matematiku u Paviji i Milanu 


Nakon iskustva dvadesetogodišnjeg predavanja matematike u Rimu (1740.-1760.), Bošković je pola desetljeća predavao na Sveučilištu u Paviji (1764.-1769.).  Boškovićev pristup podučavanju odražava podatak da je, pri nastupu na matematički katedru u Paviji predlagao nabavu suvremenih djela iz nautike i hidraulike za Sveučilišnu knjižnicu u Paviji. U povodu 300. obljetnice Boškovićeva rođenja, na Sveučilištu u Paviji organizirana je međunarodna konferencija International Conference for the tercentenary of the birth of Ruggiero Giuseppe Boscovich (Ragusa 1711 – Milano 1787), University of Pavia, Pavia, Italy, September 8th – 10th, 2011. Bošković je, od godine 1770. do 1773., predavao optiku i astronomiju na katedri za matematiku u Milanu. Uz Milano ga veže i posao građevinskog statičara budući da je godine 1765. ispitivao stabilnost novoga piramidalnog šiljka na vrhu kupole milanske katedrale.

Izgradnja zvjezdarnice u Breri 


Kao profesor optike i astronomije u Milanu, Ruđer Bošković je bio i osnivačem zvjezdarnice u Breri (Osservatorio astronomico di Brera), za koju je izradio planove. Povodom 300. obljetnice Boškovićeva rođenja, zvjezdarnica mu je odala počast uspostavom digitalne knjižnice s bibliografijom njegovih tiskanih djela i korespondencije. 


Izvor fotografije zvjezdarnice u Breri: Wikipedia.

Upravljanje Zavodom za optiku Francuske ratne mornarice u Parizu 




Godine 1773. Bošković odlazi u Pariz, gdje 9. prosinca prima francusko državljanstvo. Po želji francuskoga kralja Luja XVI. od godine 1774. do 1782. Bošković ravna Zavodom za optiku Francuske ratne mornarice. Bošković je još godine 1748. postao dopisnim članom Académie de Sciences u Parizu, u Parizu je boravio i od 19. studenoga 1759. do 14. svibnja 1760. U Parizu je Bošković zastupao interese Dubrovačke Republike i redovito izvještavao dubrovački Senat o svojim susretima i značajnim vanjskopolitičkim događajima u svijetu. U prosincu 1778. Bošković se u Parizu susreo s Benjaminom Franklinom (1706.-1790.), američkim državnikom i znanstvenikom. Franklina je Bošković upoznao u Londonu godine 1760. 


Izvor: Špoljarić, Stjepan. Ruđer Bošković u službi diplomacije Dubrovačke Republike.  

Milano, odlazak 


Bošković je preminuo 13. veljače 1787. u Milanu od apscesa pluća. Pokopan je u crkvi Sv. Maria Podone. U pismu upućenom iz Bassana 26. rujna 1784. tiskaru Remondiniju, Bošković piše: “Odgovaralo bi mi da budem zdrav i krjepak sve do posljednjeg trena, a potom da umrem učas od topovskog hitca u glavu kao vojvoda od Bervicka ili od kapi koja bi udarila osobu spremnu na iznenadnu, ali ne i nepredviđenu smrt.” U Dubrovačkom je senatu o. Bernard Džamanjić 21. svibnja godine 1787. održao Boškoviću posmrtni govor, otisnut pod naslovom Oratio in funere Rogeri Josephi Boscovichii habita XII Kal. Junii a Bernardo Zamagna Patricio Rhacusino. 


Izvor fotografije: Wikipedia, Vecchiaguardia  

Sofija Klarin Zadravec

(Dubrovnik, 18. 5. 1711. – Milano, 13. 2. 1787.)
Izvor podataka: 
http://virtualna.nsk.hr/boskovic/

Summary

Josip Ruđer Bošković

Josip Ruđer Bošković

Josip Ruđer Bošković

Josip Ruđer Bošković

Josip Ruđer Bošković

Josip Ruđer Bošković

Josip Ruđer Bošković

Josip Ruđer Bošković

Author